Gornja palača Paladini, bila je kuća Petra Hektorovića u Hvaru. Grb ove palače sadrži dva motiva; u gornjem polju nosi kraljevski ljiljan, a u donjem orlovo krilo Šubića, koji je uzidan na nadvratniku ulaznih vratiju, na kruni bunara u dvorištu, renesansnom umivaoniku na balkonu palače, te balustradi istog balkona.

Današnji oblik prizemlja, tri kata i monumentalnog balkona kuće, jednog od najljepših u dalmaciji, najvjerojatnije je dovršio nikola Paladinić, sin Jakova, koji se proslavio u mletačko-turskom ratu 1470-1474 godine, za što ga je Venecija proglasila vitezom sv. Marka sa zlatnom togom.

Nakon Paladinića vlasnici kuće su bili Lucić pa Kasandrić te na kraju porodica Tudor-Kotin.

Palače hvarskog plemstva najočitije svjedoče o blagostanju i kulturnoj razini Hvarana u 15. i 16. stolječu. Za plemstvom nisu zaostajalini bogati pučani što pokazuju palače Vukašinovića (de Lupisa) i Gargurića, koje još i danas stoje ili su donedavno stajale u svom iskonskom obliku. Zanimljivo je da palače nisu izgrađene u doba največeg procvata hvara već nakon 1571. godine kada su Turci spalili grad i nakon katastrofe 1579. godine izazvane udarom groma u skladištu baruta u staroj gradskoj tvrđavi.

Među hvarskim palačama ističe se svojom ljepotom palača Paladini (Paladinić) koja je izgradjena u renesansnom stilu a nalazi se u južnom dijelu stare jezgre grada, ispod tvrđave "Forto Spanulo" (1460?)-(Španjolske tvrđave), podignute na starim temeljima, davne 1551. godine.